Postoji li korelacija između razine SREĆE i razine KORUPCIJE u pojedinim zemljama?

 

APSOLUTNO DA!!!!

Prije nekoliko dana bio je MEĐUNARODNI DAN SREĆE – 20 ožujak., pa je objavljena i rang lista najsretnijih zemalja u svijetu. Iako sam to već objasnila u svojoj prvoj knjizi Poslovna etika, uzela sam opet taj popis i usporedila ga s indexom percepcije korupcije po zemljama.

Zanimljivo je de su NAJSRETNIJE ZEMLJE ujedno u velikom dijelu i zemlje S VRLO NISKOM RAZINOM KORUPCIJE.

Zašto je to tako?

Prije nekoliko dana u svom postu sam pojasnila da je krajnji standard etike – SREĆA, odnosno „blagostanje“ ili „dobrobit“, koje podrazumijeva zadovoljenje najvažnijih fizioloških, ali i viših psiholoških potreba pojedinaca.

Što je VIŠE PSIHOLOŠKIH POTREBA ZADOVOLJENO, pojedinci se osjećaju VIŠE ISPUNJENIM.

Taj osjećaj ispunjenja pojačava se MORALNIM PONAŠANJEM i djelovanjem, a smanjuju ga NEMORALNI POSTUPCI.

Međutim, valja naglasiti da za zadovoljenje viših psiholoških potreba moraju postojati i DRUŠTVENI PREDUVJETI, odnosno treba postojati društveno okruženje u kojem bi ljudi mogli zadovoljiti više psihološke potrebe te tako napredovati i psihički rasti.

Zemlje u kojima postoji VIŠI STUPANJ DEMOKRACIJE i u kojima se poštuju ljudska prava predstavljaju društvena okruženja u kojima LJUDI LAKŠE ZADOVOLJAVAJU VIŠE PSIHOLOŠKE POTREBE, čime se stvaraju pretpostavke za postizanje blagostanja, dobrobiti, zadovoljstva i SREĆE – kao krajnjeg standarda etike.

Vlade brojnih zemalja pokušavale su definirati različite popise potreba, međutim „standardnim popisom ljudskih potreba i njihovog zadovoljenja kroz prava smatra se Opća deklaracija o ljudskim pravimakoju su donijeli Ujedinjeni narodi 10. prosinca 1948. godine u Parizu.

Iako se Deklaracija odnosi na ljudska prava, može se reći da se odnosi i na potrebe jer u osnovi govori da pojedinci imaju pravo na nešto jer imaju vrlo osnovanu potrebu za tim pravom.

Deklaracija vrlo detaljno navodi sva prava, te se temeljnim ljudskim pravima smatraju: (1) pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost; (2) pravo na jednakost i jednaku pravnu zaštitu; (3) pravo na privatni život, obitelj i dom; (4) pravo stupanja u brak i osnivanje obitelji; (5) pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; (6) pravo na socijalnu sigurnost i ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava; (7) pravo na rad; te (8) pravo na odmor i slobodno vrijeme.

Deklaracija navodi da su OVI UVJETI POTREBNI za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba i fizičkog zdravlja.

Bez obzira na to koliko pojedinci bili prilagodljivi, ni jedna osoba NE MOŽE ISKUSITI OSJEĆAJ BLAGOSTANJA, dobrobiti ako je LIŠENA ZADOVOLJENJA SPOMENUTIH PRAVA.

Također, Deklaracija pored potrebe zadovoljenja materijalnih uvjeta naglašava važnost NAČINA NA KOJI SE POJEDINCI TRETIRAJU.

NEPRAVEDNO TRETIRANJE POJEDINACA neprihvatljivo je, bez obzira koliko dobra nekome može proizvesti, jer narušava načela jednakosti, pravde, pravednosti, slobode i poštivanja ljudskog dostojanstva.

Drugim riječima, ovaj opis ljudskih prava ili potreba implicira da temeljni osjećaj blagostanja, dobrobiti ili sreće pojedinaca ovisi o dvije pretpostavke, a to su imati zadovoljene određene materijalne potrebe i biti tretiran na ispravan način, što potvrđuje i Članak 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda: “Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.”

*Isječak iz knjige POSLOVNA ETIKA, drugo dopunjeno izdanje koja izlazi uskoro!!!!!?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)