U prosincu 2019. godine donesena je EU Whistleblower Direktiva u svrhu zaštite prijavitelja nepravilnosti (zviždača). Sve članice Europske Unije do 17. 12. 2021. godine trebaju je ugraditi u svoja nacionalna zakonodavstva. Hrvatska je tu išla korak ispred i donijela Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19) ) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2019., od kada su svi poslodavci koji zapošljavaju više od 50 zaposlenika trebali uspostaviti sustave za unutarnje prijavljivanja nepravilnosti.

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen je prema Direktivi EU 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju nepravilnosti te regulira da prijavitelji prvo koriste unutarnje mehanizme prijavljivanja, kako bi se poslodavcu dala prilika da nepravilnosti sam otkloni, a tek potom da prijavitelji koriste vanjsko prijavljivanje ili razotkrivanje. Kako bi se Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u potpunosti uskladio s EU Direktivom, do 17. 12. Vlada RH trebat će unijeti određene promijene, a poslodavci koji zapošljavaju više od 250 zaposlenika, a od 17. 12. 2023. godine i oni koji zapošljavaju od 50-249 zaposlenika, morat će se uskladiti s zahtjevima EU Direktive.

Primarna svrha EU Direktive je da se zaštite zviždači koji su prijavili nepravilnosti u skladu s pravilima utvrđenim EU Direktivom, dok se od poslodavaca traži, kako stoji u Direktivi „da spriječe bilo kakav mogući oblik prijetnji, pokušaja osvete ili kontinuiranog osvećivanja, kao što je uznemiravanje, ili radi sprječavanja oblika osvete, kao što je otkaz“[1]. Zakon treba štiti i treće strane, odnosno kolege i/ili rodbinu prijavitelja nepravilnosti ako i oni trpe neki od oblika osvećivanja.

Vezano za anonimne prijave, EU Direktiva kaže da bi „države članice trebale odlučiti jesu li pravni subjekti u privatnom i javnom sektoru te nadležna tijela obvezni prihvaćati anonimne prijave obuhvaćene područjem primjene EU Direktive. Međutim, osobe koje su anonimno podnijele prijavu ili su anonimno javno razotkrile slučaj koji je obuhvaćen područjem primjene ove Direktive i ispunjava njezine uvjete trebale bi imati pravo na zaštitu u skladu s Direktivom ako je njihov identitet naknadno utvrđen i nad njima je izvršena osveta“.[2]

Ono što Zakon trenutno ne uključuje, a EU Direktiva dopušta je mogućnost prijave nepravilnosti putem trećih strana, odnosno da poslodavci imaju mogućnost angažiranja vanjske tvrtke specijalizirane za usluge prijava nepravilnosti preko koje mogu prikupljati prijave, pa se nadamo toj dopuni Zakona.

EU Direktiva donosi nove mogućnosti i izazove tvrtkama koje posluju unutar EU. Iako će mnoge tvrtke možda morati ažurirati ili poboljšati svoje politike i procedure unutarnjeg sustava prijava nepravilnosti, kroz EU Direktivu imat će jedinstven standard koji će morati ispuniti.

Ako želite saznati više i želite se pripremiti za Novi Zakon o zviždačima prijavite se na naše dvije edukacije:

Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

ZAKONSKI OKVIR koju vodi mr.sc. IRIS GOVIĆ PENIĆ, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, 03. 03. 2022,. od 9:00 – 13:00 h, online

Sustav za prijavu nepravilnosti – Whistleblowing management systems

IMPLEMENTACIJA I UPRAVLJANJE, koju vodi dr.sc. Silvija Vig, CCEP-I, Certified ISO 37301 i 37001 Lead Implementer, 04. 03. 2022., od 9:00 – 13:00h, online

---

[1] Europska komisija (20219) DIREKTIVA (EU) 2019/1937 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije

[2] Ibid